Šahovski automat “Turčin”
Tijekom srednjeg vijeka, a i kasnije, mnogi su znameniti konstruktori i znanstvenici pokusavali napraviti stroj koji će biti u stanju igrati šah. Bilo je to doba kada se tražio “kamen mudrosti” koji će razne metale pretvarati u zlato. Također se tražio i “eliksir života” koji bi osigurao besmrtnost grofa Kaljiostra ili “perpetuum mobile” koji bi stvorio energiju iz ničega… Zato nije nikakvo čudo što su ljudi poželjeli napraviti takav stroj koji bi mogao misliti. Krajem XVIII stoljeća rješenju ovog problema pristupio je Wolfgang Kempelen (1734-1804), mehaničar, konstruktor, dvoranin i savjetnik austrijske carice Marije Terezije. Kempelen je bio poznat kao vješt čovjek koji je zaslužio opće priznanje zbog različitih izuma: originalne fontane u carskom parku, pisaći pribor za slijepe, lutka koja govori itd. Kempelen je ostao poznat po šahovskom automatu kojeg je napravio 1769. godine. Figura “Turčina” bogato odjevenog u istočnjacku nošnju, sjedila je za šahovskim stolom čija je unutrašnjost bila ispunjena raznim kotačićima, žicama i vijcima. Mistifikacija je bila potpuna. Konstruktor je pred publikom naizmjenično rasklapao figuru “Turčina”, zatim stol, pa ladice. Time je uvjeravao nazočne da nije u pitanju nikakva prijevara. Sam rad automata dugo je ostao tajna. “Turčin” je igrao i pobjeđivao mnoge poznate šahiste, nastupao na carskim dvorovima i budio divljenje i nevjericu. Zajedno sa svojim konstruktorom obišao je Rusiju, Poljsku, Njemačku, Englesku, Francusku… Posjetio je Pariz, London, Leipzig, Dresden, Amsterdam i mnoge druge gradove.
Prvi se javni nastup dogodio na austrijskom dvoru 1770. godine i od tada je legenda počela kružiti Europom. U Parizu je šahovski automat igrao i protiv nekrunjenog prvaka svijeta Philidora, ali je tu partiju izgubio. No zato je dobivao mnoge poznate šahiste, pa je njegova slava neprestano rasla. Kempelen se ipak umorio od skitanja po Europi pa se vratio kući 1785. godine zajedno sa svojim “Turčinom” i preuzeo administraciju Marije Terezije u Mađarskoj. Time se nije ugasila radoznalost europske javnosti za šahovski automat I njegovog konstruktora. Kada je Kempelen umro 1804. godine, šahovski automat je kupio neki Johan Malzel i ponovo počeo gostovati po europskim dvorovima. Godine 1809. “Turčin” se našao u Parizu i bila je zakazana šahovska partija sa samim Napoleonom. Za mjesto odigravanja odabrana je velika dvorana glavnog stožera francuske vojske. Skupilo se mnoštvo dvorjana kako bi vidjeli “čudo neviđeno “. Napoleon je pokušao izvesti “šuster mat” (Lc4 i Df3), ali takvi štosevi, naravno, nisu mogli proći kod “Turčina”. Štoviše, kada je Napoleon povukao nemoguć potez, “Turčin” je lijevom rukom, lagano, vratio potez, a iz unutrašnjosti aparata se čulo neko zujanje. Kad se to ponovilo još jednom, dogodilo se isto, ali kada je Napoleon i treći put povukao nemoguć potez “Turčin” je jednostavno – porušio figure. Napoleon je takvim potezima uspio iznervirati stroj! Danas je definitivno utvrđeno da se u šahovskom automatu nalazio – čovjek!
Po fizičkim osobinama to je morao biti netko niskog rasta i dovoljno vješt da se premješta brzo iz ladice stola u sam stol, pa potom u figuru “Turčina”, ovisno o tome koje je dijelove konstruktor pokazivao sumnjičavoj publici. Kažu da je za partiju sa Napoleonom u automatu sjedio poznati austrijski šahist tog vremena Allgaier Johann Baptist (1763 – 1823.g.). Bilo je dosta znatiželjnih koji su nudili velike svote novaca samo da bi saznali tajnu šahovskog automata. Na kraju je Ezen de Boarne, Napoleonov pastorak, izdvojio 30.000 zlatnih franaka (što je tada bilo ogromno bogatstvo) i otkupio šahovski automat 1809. godine i tako saznao dugo čuvanu tajnu.
Automat “Turčina” šahista prelazio je kasnije iz ruke u ruku da bi 1836. godine dospio u Philadelphijski muzej u Sjedinjenim Američkim Državama. Nažalost, tu nije poživio dugo. Izgorio je prilikom jednog požara 1854. godine, ali je legenda o njemu ostala do danas.