Porijeklo šaha
Rezultat šahovske igre ovisi isključivo o vještini igrača, a nimalo o sreći. Šah spada među tzv. igre s potpunom informacijom: oba igrača imaju potpun pregled nad pozicijom i nema skrivenih čimbenika koje treba procjenjivati (kao npr. u kartaškim igrama). Igrači vuku naizmjenično po jedan potez. Cilj igre je matirati protivnika. Pravila suvremenog šaha bitno se razlikuju od pravila arapskog šatrandža. Tabla i figure su jednaki, ali pravila o kretanju figura su drugačija.
Na početku igre obje strane (bijeli i crni) imaju po 16 figura. Od toga:
* 8 pješaka
* 2 skakača
* 2 lovca
* 2 topa
* 1 dama
* 1 kralj
Porijeklo šaha obavijeno je tamom. Prvo spominjanje šaha datira s kraja VI. stoljeća naše ere, ali općenito se smatra da je nastala znatno ranije, vjerojatno oko početka naše ere. Zaključuje se tako iz činjenice da je izumilj igre među figure uvrstio i onu koja simbolizira bojna kola, oružje koje je u VI. st. bilo već odavno zastarjelo.
Šah je vjerojatno nastao u Indiji. Na sanskrtu igra nosi naziv “čaturanga” (“čatarunga”), što znači “četverodjelna”; to je također pjesnički izraz za vojsku, koja je imala četiri roda: pješadiju, konjicu, slonove i borna kola. Ime su preuzeli perzijanci (iranci) kao “čatrang”, a od njih Arapi kao “šatrandž”. Neki ipak smatraju da je igra nastala u Kini ili Središnjoj Aziji.
Legenda, izmišljena tek u novom vijeku, pripisuje izum šahovske igre grčkom junaku Palamedu: on ju je izmislio za vrijeme opsade Troje, da bi razbio dosadu tijekom deset godina opsade. Sigurno je da Grci i Rimljani nisu poznavali šah. Poznato je da su Rimljani, a prije njih već i Egipćani, poznavali neke igre na ploči, ali one su sličile našoj igri “mlin”.
Osim modernog, “europskog” šaha, koji se danas igra u cijelom svijetu, postoje deseci drugih varijacija, vjerojatno nastale iz iste osnove, indijske “čatarunge”. Neke se igraju na tabli s manjim ili većim brojem polja, s dodatnim figurama, drugačijm pravilima o kretanju figura itd. Igre tipa šaha razlikuju se od drugih igara na ploči posebnom ulogom pješaka (koji se ne mogu kretati unatrag) i kralja (čije je matiranje cilj igre). Od tih varijacija najpoznatija je japanska igra shogishogi, koja se igra na ploči 9×9 polja.